| Platonovi pogledi na pravicnost u drzavi - filozofija |
 |
 |
|
PLATONOVI POGLEDI NA PRAVIČNOST U „DRŽAVI“ S E M I N A R S K I R A D
Banja Luka, oktobar 2008.
SADRŽAJ
UVOD
„Dok u državama filozofi ne postanu vladari ili dok sadašnji vlastodršci ne postanu pravi i dobri ljubitelji mudrosti i dok politička moć i ljubav prema mudrosti ne postanu jedno, neće prestati nesreće ne samo za države nego ni za ljudski rod.“ Nije nikakvo čudo zašto filozofija kao nauka svoju jako dugu istoriju započinje postavljanjem pitanja, jer čovjek se stalno nešto pita. Čak i onima koji nemaju baš nikakvu težnju za mudrošću, razna pitanja pritišću čelo i sasvim slučajno neka su od tih silnih pitanja i filozofske prirode. Odgovori nas laika, su naravno smiješni i naivni, mada se ponekad desi čudo da se barem jedan mali dio našeg odgovora poklopi sa odgovorom nekog poznatog filozofa, naprimjer Platona, u čije smo prašnjave spise kao neupućeni zalutali. Ako se to desi, onda nastupa jedna prava sreća koja izbija iz samoga saznanja i životna filozofija koja svoj orijentir slobodno može imati u Platonu i njegovim djelima, djelima koja ne zastarjevaju i koja treba da nas izvedu na pravi misaoni put. On je postavio temelje racionalne misli, iako je ona možda bila previše idealistična. Jer, kada pogledamo sadržaj njegove „Države“, zaista moramo reći da je to pravičnost i da bi možda upravo takva trebala biti država u kojoj živimo. Ali zašto takvo nešto ne možemo ostvariti, pitanje je na koji odgovor ne treba tražiti u navodnoj Platonovoj pogrešnoj procjeni, već u opšte poznatoj ljudskoj nesavršenosti. PLATONOV ŽIVOT I DJELO „Niko kao Platon nije dočarao onu osobitu snagu i ljepotu helenskog načina mišljenja, onu gotovo neobjašnjivu darovitost starih Helena da neposredno i sa nadahnućem traže velike istine o svijetu i čovjeku koja im je zauvijek osigurala prvo i najistaknutije mjesto u istoriji filozofije i nauka.“ Platon se rodio u Ateni 21. maja 428. ili 427. godine p.n.e. Porijeklom je iz dobrostojeće aristokratske porodice, koje svoje porijeklo navodno vodi od starih atenskih kraljeva, odnosno poslednjeg atičkog kralja Kodra. Platonov otac Ariston umro je dok je ovaj bio još dječak, a majka Periktiona rodom od Dropida, Solonovog rođaka i prijatelja, udaje se kasnije za svog ujaka Pirilampa koji je bio blizak sa Periklom. Pripadao je jednoj od socijalno i politički najuglednijih porodica, pa je pitanje njegovog obrazovanja bilo brižljivo planirano počevši od malih nogu. Platonovo pravo ime je Aristokle, a Platon (što znači širok) je nadimak o kome ima više teorije: moguće da se odnosi na njegovu tjelesnu građu (bavio se hrvanjem) i na širinu njegova znanja. Kao dobrostojeći aristokrat prošao je vrlo opširno školovanje i upoznao se sa djelima mnogih grčkih filozofa koja su ostavila veliki uticaj na njegovo shvaćanje. Iako se bavio i slikarstvom, ubrzo ga je odbacio jer ga je smatrao kao stvar manje vrijednu. Mada je Platon prilično podcjenjivao umjetnost, ipak on nije uspio da iz sebe istjera te neke podsvjesne, umjetničke nagone koji su se u njegovim djelima budili kroz cijeli život i rad. Prvi Platonov učitelj u filozofiji bio je Kratil, pripadnik Heraklitove škole. Kasnije, uz posjedovanje Helmogena, Parmenidovog učenika, Platon prelazi u Elejsku filozofsku školu koja je učila svoje učenike da postoji samo biće, a da je promjena prividna. Još u mladosti upoznaje djela i radove starijih mislilaca, jonskih kosmologa, Anaksagore i drugih. Platon je posebno volio aritimetiku i geometriju, jer su to nauke koje se bave nečim opštim a ne posebnim stvarima. Taj njegov afinitet odmah je otkrio budućeg velikog idealistu. Na svojoj velikoj „Akademiji“ napisao je:“ Niko neka ne ulazi ko ne zna geometriju“. Presudan i najveći uticaj na Platona imalo je poznanstvo sa njegovim budućim učiteljem Sokratom. On je Sokrata upoznao kada mu je bilo dvadeset godina i to vjerovatno Kritinijim posredovanjem. Za Platonov filozofski razvitak poznanstvo je bilo od ogromnog značaja ne samo za razvitak Platona kao mislioca, već i cijelog čovječanstva koje je on svojim djelom zauvijek zadužio. Ono je izvršilo preokret u njegovom duhovnom životu, zato će Platon pred svoju smrt kao najveću milost sudbine slaviti to, što se prvo rodio kao čovjek, drugo što se rodio kao Helen i treće, što je njegovo rođenje palo u Sokratovo doba. Platon je svoju filozofiju tumačio u Akademiji, svojoj filozofskoj školi koju je otvorio u Atini, poslije jednog od mnogobrojnih putovanja. Pokušavao je u nekoliko navrata da ostvari svoju društveno-političku filozofiju u praksi, ali mu to nije uspjelo (kod Kralja Dioniza na Siciliji). Platon je zasigurno osnivač objektivnog ideolizma u Grčkoj ali i evropskoj filozofiji. Njegova filozofija je originalna i predstavlja genijalan i nevjerovatno razvijen filozofski sistem. Bavio se rješavanjem ontoloških i gnoseoloških problema, proučavao je dijalektiku, umjetnost kao etiku a posebno je bio opsjednut politikom i problemima političke filozofije. Platon je bio jednostavno opsjednut problemom – kako napraviti idealnu državu. Takva država, što je i sam shvatio može postojati samo u mislima ili snovima ali predstavlja prvi pokušaj ove vrste da se objasne neke izuzetno važne životne stvari. Tom svom idealu Platon je posvetio niz djela, od kojih je najvažnije „Država“ pisana u vrijeme piščevog zrelog poimanja i mišljenja o svijetu koji ga okružuje i društvu koje je itekako nesavršeno i neskladno. Platonov poslednji razgovor, u poslednje veče njegova života bio je itekako simboličan. Iako se tresao od teške groznice primio je u posjetu jednog Heldejca i neku tračku frulašicu da se zabavi njenom svirkom dok leži na samrtničkoj postelji. Kada bi ona u svirci griješila, Platon bi jedva pomjerajući prst pokazivao koji treba takt. U poslednjim trenucima svoga života kao i što doliči ovom neprikosnovenom idealisti, nastojao je da utvrdi neki red i sklad, prijeko potreban čovječanstvu. To je i bila svrha cjelokupnog njegovog rada. Umro je 348. ili 347. godine p.n.e.
Podesi kao favorit
Bookmark
Čitanja: 12403 Komentari (0)
 Napišite komentar
|
RSS link na komentare
